smijesno

Znaci,gledao me je citavo ovo vrijeme,i kad je poceo da mi se svidja,prosao je kao da ga ne zanimam uopste.I tako stalno,ne mogu da vjerujem...To me bas nervira Yell Kakav debil aloo         Sanse nema da ga ikad vise pogledam,zavrsio je kod mene,mada ne vjerujem da cu ga interesovat vise, "postigao je svoj cilj".Trcao je za mnom i sad kad me je zainteresovao nece ni da me pogleda...Kao da ima 10 godina...Za mene on je emocionalno mrtav i vise ga nikad ali nikad necu pogledat.Eto 

Nestalo je sve.

Sada sam potpuno slobodna..Nema nikoga u mom ljubavnom zivotu.Ovo je period kada se odmaram od ljubavi,od tog osjescaja zaljubljenosti.Nema nikoga...Cudno je,dugo nisam imala takav osjecaj,ustvari nikad.Pa,za sve postoji prvi put.Sada kada me nema ko povrijediti,lakse mi je,briga me za sve.Mislim,prilicno je dobro Laughing Ipak,nadam se da taj osjecaj nece dugo trajati,ne zelim da se naviknem na to.

 

Budala

O daa,vratila se,kao nova...Sva je zracila ponosom,ljepotom,srecom,iako nije bila nijedno od toga....Mnoge su vidjele prijetnju u njoj,opet.Izasla je iz  ljusture u kojoj se dugo skrivala.Srela ga je,znala je da ce ga sresti,osjecala je.Oboje su isto reagovali,bili su tako povezani.Neobicna i veoma duga prica.Pogledali su se samo na blic,tada je shvatila da stvarno treba da krene dalje,ali nije znala kako.I sada nadajuci se novom pocetku u kasne sate pise ovaj tekst o tome koliko se zapetljala i koliko ce joj dugo trebati da se otpetlja...

 

U inat proslosti

Danas bi trebalo da je moj najljepsi dan u zivotu.I jeste na neki nacin,nedostaju neki djelovi ali zadovoljna sam.Ceka me jos dosta izazova koje treba da prevazilazim,ne osvrcuci se na proslost.Naucicu vec nekako da uspostavim ravnotezu sa zivotom.Nece biti lako,ali znam da cu uspeti.Moram,necu zaliti stalno za onim davno izgubljenim.Srecna sam danas,najbolje je tako.Osmeh na lice,samo opusteno Laughing Umjetnost me drzi nasmijanom,veselom...Te boje koje su stalno u mojoj glavi me podsjecaju na to da treba samo da uzivam u zivotu...Tako ce i biti,u inat svemu pravicu se da je sve savrseno! Laughing

mrzim sve.

Sta mi se desava...Ne znam koliko cu moci ovako,mora da postoji neko rjesenje...Kako da ga zaboravim??Mislim da ga nikad necu zaboravitii.Tajnu cuvam toliko dugo,ne mogu visee.Ne mogu nikoga da zavolim opet,ne ide... Mislila sam da cu ga zaboraviti vremenom,ali vrijeme samo prolazi...Gorim u sopstvenoj vatri..Svaki uzdah mi je tezak...ovaj put je najgore

Zivim za dan kada ce potpuno nestati iz mog zivota... 

 

Jer svi mi emotivci teski smo bolesnici..

Haha

Napokon su prestali da me gledaju i da me prate hah.Iiiii nije lose...

Znala sam da ce mi nedostajati to kada prestanu.Naviknucu se ja za 2 dana.Shvatila sam nesto,koliko god njih da me gleda i da sam im slatka i sve to,opet sam sama.Uvijek sama.Htjela sam da me ostave na miru,i evo ostavili su me,dobila sam sta sam trazila.Ne zelim da i dalje pate za mnom.Nisam to zeljela ni prije,ne volim da se neko osjeca lose zbog mene.Samo sam htjela da me voli jedan,a ne svi.Trazim nekoga kome nece biti bitan ponos,trazim ali nikako da nadjem...Ima vremena,naci ce se vec neko...Zivim zivot lijepe,privlacne,pozeljne djevojke,a opet mi je malo..:))

Salim se,nije ovako lose,super mi je i bez toga haha.

 

 

Ahh....

Dopisivala sam se sa jednim momkom preko connected2me,sasvim slucajno,onako bezveze.I kako smo sve duze pricali svidjeli smo se jednom drugom.I bas je lijeeeep...Posle razgovora pitao me je da mu posaljem link of fb-a ali ja nisam imala hrabrosti...Bas je lijepo pricao,ucinio je da se osjetim posebnom...Cudno sta moze jedan stranac...I nisam mu dala link,nisam mu rekla ni ime zato sto ako mu kazem ime odmah ce me naci,jer je to ime jako jako jako rijetko haha.I onda se on naljutio i mislio da se zezam sa njim...Kasnije mi je bilo krivo.Rekao mi je te noci da ce se osjecti lose ako ne sazna ko sam.Cudno je to kako se ustvari desilo da sam se ja osjecala lose.Bravo za mene,upropastila sam sve:))

  Tog trenutka kad se naljutio,bila sam tako ljuta na sebe.Htjela sam sve da mu kazem ali bilo bi kasno,zar ne?

Ipak,nisam se dugo osjecala krivom jer sam mislila da me je zaboravio odmah posle toga,valjda jeste,ne vjerujem da i dalje misli o meni,zasto bi?!

Ne vjerujem da cu ga igdje vidjeti,jeste da ide u moju skolu ali je druga smjena i ne mogu nikako da ga uhvatim://