30/06/2014
Sto ako nikada ne shvatimo?Treba li da se pomirimo sa cinjenicom da ce zauvijek osati nejasno?Pocinjem da vjerujem u sudbinu.Nema drugog odgovora na zivotne smicalice od rijeci "sudbina".Ne znam,previse ramisljam.Samo preispitujem svje odluke,uvijek mi se cini da dobro postupam.Ali,zar to osjecaju oni koji su zaludjeni i koji najvise grijese?Opet ja sa pitanjima.Sama sebi sam najveci izazov.Zelim da budem on sto jesam,bez ikakve poze ili paravana.Mislim da je sve tako jednostavno,samo smo mi komplikovani.Ipak,zivot je preda mnom,vidjecemo sta ce mi ta "sudbina" donijeti.Sada sam u onom stanju kada me nije briga i jednostavno samo uzivam.Slijedim svoje osjecaje.Vodim se intuicijom,sto je cudno,ali tako ja funkcionisem.Mislim da treba iskoristiti svaku priliku i trenutak,jer najvece greske pravimo ako stojimo u mjestu.
Misteriozna brineta
"Jedna od tvojih drugarica,brineta,stoji na putu vasoj vezi",svi se pogledase sa naglasenom sumnjom u prostoriji.Na sve je pomislila ali ne na onu koja je bila tu ,kraj nje.Ja sam se samo smjeskala,ja sam ta brineta.Ali ne namjerno,on je zainteresovan za mene a ne ja za njega.Ne bih to nikad uradila drugarici.Nisam nista radila da bi doslo do toga,jednostavno on je zenskaros.Ako se to njoj ne moze dokazati,onda neka shvati na tezi nacin.A on,on nece dobiti ni truknu mog postovanja ni ljubaznosti jer ne zasluzuje to.Kako se sve slozi kad se najmanje nadas.Sve sto je trebalo jeste skuvati kafu i uz smijeh je ispijati sa drugaricama.Ali,ko bi pomislio da sam ja ta brineta koja cisti sve oko sebe.Brineta sa mnogo tajni i predrasuda koja to vjesto prikriva.Naravno,nemam momka,ne zanimaju me uopste jer mislim da su svi isti i odvratni,ne hvalim se,ne stavljam kilo pudera da bi bila lijepa...Meni ne treba to,bitan ja necin na koji to nosis.E pa cure,samo vi mislite da sam bezopasna dok ne pustim svoje kandze 
(ahhahah)
Opusteno samo
Shvatila sam nesto, da se moje citavo vrijeme svodi razmisljajuci jesam li se svidjela njemu,kako me gledao,je li me ona ogovarala ili sam joj ipak draga....Izgleda da sam sve pomijesala.Zasto bi mi se zivot svodio na reakcije drugih?!To je jedostavno pitanje a ja imam jos jednostavnijI odgorvor.Uopste ne mora da se svodi na to,samo ooopustenooo haha.Bas me briga,kome se ne svidjam neka me se kloni.Radicu ono sto mi se radi,uzivacu u zvotu.Zivjecu svaki dan kao da mi je poslednji.Necu vise da trosim zivce ni na sta,posebno ne na te momke glupe.Kome treba momak da bi se osjecala potpuno ?! Lijepa sam i potpuna i bez njega.Cak mislim i da je bolje bez njih,niko ti ne smeta,ti ne smetas nikome.Sto se tice dosade,toga ni prije nije bilo u mom zivotu.Mogu se ja i sama zabaviti,i jos kako haha.Obozavam da radim jogu,tako me opusta.Samo pustim relax muziku i vec sam u svom svijetu.Taj "moj" svijt je dosta drugaciji od onoga u kojem zivimo.Svaka zgrada je razicite boje,a ulice ni nema.Prolazis slobodno i svako je zamisljen,nema vremena za zagledivanje i ogovaranje jer je vec duboko utonuo u svoje misli.Svidja mi se svijet koji zamisljam,mogla bi se preseliti za stalno.Svakog dana bi upoznavala nekog novog,spavala bih na otvorenom.Mozda ovo sve sto zamisljam nije normalno,ali sam barem drugacija od drugih,nisam falsifikat.Ali,to nije poenta price.Kazu da ukoliko vjerujes u nesto,to ce se vremenom i ostvariti.Mozda koliko se ja sve vise zanosim mojim svijetom,mozda njime zamijenim ovu felericnu stvarnost.Kako god bilo,zadovoljna sam na svemu sto imam i ne bih to ni na sta na svijetu mijenjala.
JOS JEDNA POBJEDA!
Prosla sam pored njega ne pogledavsi ga.Jedva sam docekala....Toliko sam se borila da ga zaboravim i uspjela sam.Taj osjecaj kada slusas pjesmu koja je bila namjenjena vama i ne osjtis nista....Prosla sam jedan od najtezih kriza do sada.Secna sam i bez njega.Lijepo je znati da se smijes,a da za taj osmijeh nije zasluzan on.Ponovo srecna i puna snage vracam se u zivot kog se sjecam prije njega 
Jebiga
Voljela bih da pobjegnem negdje.Da pobjegnem od svih,od svacega,da zaboravim sve.Nikad se ne bih vise vratila,sve bi bilo zaboravljeno.Ovdje se osjecam kao da me neko gusi,osjecam neku tezinu u vazduhu.Svaki moj uzdah je bolan.Ne zelim vise da zivim ovako,kakav je ovo zivot...Zelim da pronadjem kljuc koji ce otkljucati vrata srece,sunca,prelijepih ljudi....Trenutno gledam u zatvorena vrata.Ne mogu da mislim vise,to me samo umara,ne dolazim do odgovora.Zivot mi se pretvorio u rutinu,monoton je.Samo cekam da prodje ovaj sugavi dan.Prva misao koja mi prodje glavom kada sklopim oci jeste da je prosao jedan dan i da me sjutra ceka jos jedan gori.Ne mogu vise ni da spavam normalno,nemam snage za to.Jutro vise nije kao sto je nekada bilo,nije vise nebo plavo,sunce me vise ne miluje svojim zracima,trava mi je postala siva....Kako to,tako odjednom?Sve mi se nakupilo.Ne mogu vise,moram uskoro ugledati ta otvorena vrata koja ce mi povratiti snagu i osmijeh koji sam nekada imala.Sjaj u mojim ocima polako nestaje.Ne zelim to,zelim ponovo da se smijem bez razloga.Svako ima svoju krizu koja je prolazna,valjda je i ova moja.Nervira me sto stalno nesto cekam,samo cekam da prodje....Jebote zivot mi prolazi u cekanju.Gubim smisao zivota,polako iscezava.Ne zelim vise da cekam,necu obracati paznju vise.Necu da razmisljam prije nego sto uradim nesto,necu da brinem ni za koga,pa ni za sebe.Pusticu da mi zivot tece,pa kud ode...
Nadjen
Napokon sam ga vidjela,ali pogodi sto,on mene vise ne gleda,nije vise zainteresovan...Ljuta sam.Mrzim ga.Ubicu ga.Nisam mu lijepa,zanimljiva,ne privlacim ga,sta da radim...Nastavlja se moj dosadni ljubavni zivot.Ali vidjece on.Kad shvati da od mene ne moze pobjeci,bice kasno(buahahhhoh).Mozda sam samo iznervirana,pa je ovo moje trenutno stanje,ne znam.Mozda stvarno nisam vise lijepa,zanimljiva,privlacna....Mozda se sve to izgubilo...Ne znam vise,poludjeh!Bas me briga,necu vise toliko da se trudim oko momaka.Od sad me ustvari uopste ne interesuju!
Trazi se
Tako ih puno ima...Svi su oni lijepi,ali ne znam,jednostavno me nijedan nije zainteresovao...
Dok juce nisam ugledala jednog,ah te prelijepe crne oci...Kako mi se samo slatko smijao
Ali dok sam ja ukapirala da mu se svidjam,on je otisao.Vise ga i ne vidjam toliko.Ne znam kako da ga uhvatim.Kad bi ga samo jos jednom vidjela,ustvari vidjela sam ga iz auta danas,ali naravno on mene nije vidio.Jedini koji me zainteresovao je prosto nestao haha.....ZASTO?Steta ovaj je bio vrijedan mog truda.On je mene mozda sad i potuno zaboravio,mozda i da me vidi negdje,mozda bi samo prosao.Kakva sam ja budala,kasno sam ga se sjetila...Nekako cu doci do njega,ne znam kako ali ne smijem da zanemarim taj njegov prelijepi osmjeh upucen meni To bi bila takva steta.
Od sjutra su mi oci sirom otvorene hahaha....
be beautiful.be you.
:D
Sada sam zaista srecna.Ne patim vise za njim,hvala Bogu,dosta mi je trebalo.Sada sam jako srecna,sa prijateljima,zaljubljena (mozda).Sve mi sada izgleda lijepo,nebo mi je ponovo plavo.Ukratko -uzivam.Vrijeme je prelijepo,Sunce sija,smijem se kao luda (gledajuci me,stvarno pomislis da sam luda hah) Osjecaj je zaista divan.Dani mi brzo prolaze,a svaki je bolji od prethodnog,sta mogu vise da pozelim ..
smijesno
Znaci,gledao me je citavo ovo vrijeme,i kad je poceo da mi se svidja,prosao je kao da ga ne zanimam uopste.I tako stalno,ne mogu da vjerujem...To me bas nervira 
Kakav debil aloo Sanse nema da ga ikad vise pogledam,zavrsio je kod mene,mada ne vjerujem da cu ga interesovat vise, "postigao je svoj cilj".Trcao je za mnom i sad kad me je zainteresovao nece ni da me pogleda...Kao da ima 10 godina...Za mene on je emocionalno mrtav i vise ga nikad ali nikad necu pogledat.Eto
Nestalo je sve.
Sada sam potpuno slobodna..Nema nikoga u mom ljubavnom zivotu.Ovo je period kada se odmaram od ljubavi,od tog osjescaja zaljubljenosti.Nema nikoga...Cudno je,dugo nisam imala takav osjecaj,ustvari nikad.Pa,za sve postoji prvi put.Sada kada me nema ko povrijediti,lakse mi je,briga me za sve.Mislim,prilicno je dobro Ipak,nadam se da taj osjecaj nece dugo trajati,ne zelim da se naviknem na to.
Budala
O daa,vratila se,kao nova...Sva je zracila ponosom,ljepotom,srecom,iako nije bila nijedno od toga....Mnoge su vidjele prijetnju u njoj,opet.Izasla je iz ljusture u kojoj se dugo skrivala.Srela ga je,znala je da ce ga sresti,osjecala je.Oboje su isto reagovali,bili su tako povezani.Neobicna i veoma duga prica.Pogledali su se samo na blic,tada je shvatila da stvarno treba da krene dalje,ali nije znala kako.I sada nadajuci se novom pocetku u kasne sate pise ovaj tekst o tome koliko se zapetljala i koliko ce joj dugo trebati da se otpetlja...
U inat proslosti
Danas bi trebalo da je moj najljepsi dan u zivotu.I jeste na neki nacin,nedostaju neki djelovi ali zadovoljna sam.Ceka me jos dosta izazova koje treba da prevazilazim,ne osvrcuci se na proslost.Naucicu vec nekako da uspostavim ravnotezu sa zivotom.Nece biti lako,ali znam da cu uspeti.Moram,necu zaliti stalno za onim davno izgubljenim.Srecna sam danas,najbolje je tako.Osmeh na lice,samo opusteno Umjetnost me drzi nasmijanom,veselom...Te boje koje su stalno u mojoj glavi me podsjecaju na to da treba samo da uzivam u zivotu...Tako ce i biti,u inat svemu pravicu se da je sve savrseno!
mrzim sve.
Sta mi se desava...Ne znam koliko cu moci ovako,mora da postoji neko rjesenje...Kako da ga zaboravim??Mislim da ga nikad necu zaboravitii.Tajnu cuvam toliko dugo,ne mogu visee.Ne mogu nikoga da zavolim opet,ne ide... Mislila sam da cu ga zaboraviti vremenom,ali vrijeme samo prolazi...Gorim u sopstvenoj vatri..Svaki uzdah mi je tezak...ovaj put je najgore
Zivim za dan kada ce potpuno nestati iz mog zivota...
