30/06/2014
Sto ako nikada ne shvatimo?Treba li da se pomirimo sa cinjenicom da ce zauvijek osati nejasno?Pocinjem da vjerujem u sudbinu.Nema drugog odgovora na zivotne smicalice od rijeci "sudbina".Ne znam,previse ramisljam.Samo preispitujem svje odluke,uvijek mi se cini da dobro postupam.Ali,zar to osjecaju oni koji su zaludjeni i koji najvise grijese?Opet ja sa pitanjima.Sama sebi sam najveci izazov.Zelim da budem on sto jesam,bez ikakve poze ili paravana.Mislim da je sve tako jednostavno,samo smo mi komplikovani.Ipak,zivot je preda mnom,vidjecemo sta ce mi ta "sudbina" donijeti.Sada sam u onom stanju kada me nije briga i jednostavno samo uzivam.Slijedim svoje osjecaje.Vodim se intuicijom,sto je cudno,ali tako ja funkcionisem.Mislim da treba iskoristiti svaku priliku i trenutak,jer najvece greske pravimo ako stojimo u mjestu.
Misteriozna brineta
"Jedna od tvojih drugarica,brineta,stoji na putu vasoj vezi",svi se pogledase sa naglasenom sumnjom u prostoriji.Na sve je pomislila ali ne na onu koja je bila tu ,kraj nje.Ja sam se samo smjeskala,ja sam ta brineta.Ali ne namjerno,on je zainteresovan za mene a ne ja za njega.Ne bih to nikad uradila drugarici.Nisam nista radila da bi doslo do toga,jednostavno on je zenskaros.Ako se to njoj ne moze dokazati,onda neka shvati na tezi nacin.A on,on nece dobiti ni truknu mog postovanja ni ljubaznosti jer ne zasluzuje to.Kako se sve slozi kad se najmanje nadas.Sve sto je trebalo jeste skuvati kafu i uz smijeh je ispijati sa drugaricama.Ali,ko bi pomislio da sam ja ta brineta koja cisti sve oko sebe.Brineta sa mnogo tajni i predrasuda koja to vjesto prikriva.Naravno,nemam momka,ne zanimaju me uopste jer mislim da su svi isti i odvratni,ne hvalim se,ne stavljam kilo pudera da bi bila lijepa...Meni ne treba to,bitan ja necin na koji to nosis.E pa cure,samo vi mislite da sam bezopasna dok ne pustim svoje kandze 
(ahhahah)
