30/06/2014
Sto ako nikada ne shvatimo?Treba li da se pomirimo sa cinjenicom da ce zauvijek osati nejasno?Pocinjem da vjerujem u sudbinu.Nema drugog odgovora na zivotne smicalice od rijeci "sudbina".Ne znam,previse ramisljam.Samo preispitujem svje odluke,uvijek mi se cini da dobro postupam.Ali,zar to osjecaju oni koji su zaludjeni i koji najvise grijese?Opet ja sa pitanjima.Sama sebi sam najveci izazov.Zelim da budem on sto jesam,bez ikakve poze ili paravana.Mislim da je sve tako jednostavno,samo smo mi komplikovani.Ipak,zivot je preda mnom,vidjecemo sta ce mi ta "sudbina" donijeti.Sada sam u onom stanju kada me nije briga i jednostavno samo uzivam.Slijedim svoje osjecaje.Vodim se intuicijom,sto je cudno,ali tako ja funkcionisem.Mislim da treba iskoristiti svaku priliku i trenutak,jer najvece greske pravimo ako stojimo u mjestu.
